Sadržaj izdvojen po datumu: Ožujak 2017

Nedjeljna misao

Sveti Josip

Dogodi se da odemo na sprovod odati počast čovjeku kojeg ne poznajemo osobno a ipak ga cijenimo zbog njegovih potomaka, djece i djela. Ne poznajemo tako život i misli svetog Josipa, a ipak nam se čini blizak zbog toga što poštujemo dijete koje je on odgojio. U Isusovu životu, djelima i propovijedima prepoznajemo i poštujemo mnogo utjecaja sv. Josipa.

U Evanđelju iščitavamo Isusovu karakternu crtu istinoljubivosti, pravednosti i hrabrosti a koju je duhovno naslijedio od sv. Josipa. Krist je premostio religioznost Starog zavjeta ka Novome, no prije nego što se to po njemu dogodilo zbilo se u životu sv Josipa. Poštovao je stari zakon zbog čega je bio šokiran činjenicom da mu je zaručnica zatrudnjela, odlučio ju je napustiti ali kad je primio vijest da nosi Božjeg sina hrabro ju je uzeo za ženu.

Isus je suprotno od tradicije svojih surodnjaka poštovao strance, bio je dobrohotan prema ljudima drugih kultura, nacija i vjera. Sveti Josip je živio u tuđini, iskusio status stranca, bio je izbjeglica u Egiptu zbog čega možemo pretpostaviti kako je na posinka prenio stav tolerancije prema drukčijim ljudima. Božji sin poštuje i naređuje nam da imamo sućuti prema siromasima, težacima i patnicima. Sveti Josip je često bio na rubu egzistencije, živio je od rada svojih ruku, Isus mu je u tome pomagao i primio od njega osjećaj sućuti prema nevoljnicima.

Na nekoliko mjesta u evanđelju nalazimo da je Isus različito od navika svog okružja poštovao žene, djecu i potlačene. U ono malo informacija o sv. Josipu u Evanđelju jasno se očituje kako je on poštovao Mariju i njezino dijete iako mu on nije bio biološki otac. Konačno, vrhunac Kristova nauka bila je sućutnost prema ugroženima, zapovijed ljubavi te nauk da nas Bog kao nebeski otac voli. Ovaj osjećaj zacijelo se psihološki razvijao i očuvao zahvaljujući svetom Josipu i njegovoj očinskoj brizi prema dječaku Isusu. Vjerujemo kako ima veze i Isusovo hrabro prihvaćanje križa s pretpostavkom da je sv. Josip preminuo u nazočnosti Božjeg sina.

Sasvim je prirodno da nevjesta poštuje svekra iako ga nije prethodno upoznala, jer pretpostavlja da sve one fine osobine koje nosi ljubljeni joj muž imaju vezu, uporište i utjecaj. Jednako tako i mi poštujemo svetog Josipa zbog svih onih osobina koje nam se sviđaju u njegovu štićeniku Gospodinu našemu Isusu Kristu.

Nedjeljna misao

2. korizmena nedjelja

 

Isus Krist je odrastao na sjeveru domovine, tamo je i dugo vremena propovijedao, no glavni grad i religijsko središte nalazili su se na jugu zemlje, kamo su mnogi išli o najvažnijem blagdanu Pashe kad je Božji sin osuđen od ljudi. Na pola puta, u plodnoj ravnici, uzdiže se brdo Tabor, na kojem se sučeljavaju zračne struje, česta je pojava magle, mjesto na koje je Isus svratio sa svojim učenicima, na molitvu i važnu pouku pred muku.

Molitva ih je fascinirala, poučila i preobrazila. Dogodila se kad su se izdvojili iz mnoštva, osamili. Molitva je duševni proces u kojem spoznajemo sebe, svoje mjesto u svijetu, i svakoj stvari dajemo pravu vrijednost. U molitvi vidimo sebe objektivno onako kako nas vidi Bog, posvješćujemo sebi da nismo središte kozmosa, distanciramo se od nevažnih stvari. Kroz kontakt s Bogom štitimo sebe od oholog samouzdizanja, uz Božju pomoć spoznajemo što nam doista treba. Čovjek je sposoban proizvesti znatno više nego što mu je potrebno, ako je ispravno orjentiran, uravnotežen, ako njegovim bićem ne ovladaju zle sile.

Probudivši se iz dubokog sna često smo zbunjeni jer ne znamo što se događa, je li zbilja ono što smo sanjali i koliko je realno ono što nazivamo stvarnost. U molitvi se događa jednako tako da uđemo u drukčiju stvarnost, podignemo svoj duh u drugu dimenziju, živimo dublji život. Naviknuti smo da poput djece doživljavamo molitvu kao nešto propisano, određeno i standardizirano, no možemo je obavljati na više načina. Ona ne mora biti kanonizirana, jasno formulirana, čak niti ni izgovorena. Osim glasne, recitirajuće ili pjevajuće molitve, razgovor s Bogom može i treba biti spontan kao što komuniciramo s drugom osobom, dragim bićem, prijateljem. Molitva je i misaona aktivnost, razmatranje neke istine, događaja, mašta o susretu s nekim za kim žudimo, tj. meditacija.

U korizmenom vremenu  rado pristupamo razmatranju križnog puta Gospodina našega Isusa Krista kroz četrnaest  zadanih scena ili postaja. U svakoj od njih zamišljena je određena situacija u kojoj se Božji sin našao na koncu svog života, u korelaciji s osobama iz svog okružja s beskrajnim mogućnostima interpretacije osjećaja i raznih aspekata. Promišljajući o tome što je Isus proživio i kako se s događanjima nosio, nalazimo duševno olakšanje za sva naša svakodnevna stradanja.

Nedjeljna misao

1. korizmena nedjelja

 

Na početku korizme u službi riječi pojašnjava se kroz prvo čitanje kako nastaje grijeh, drugo čitanje navodi koji je lijek protiv grijeha, a evanđelje opisuje kako se služiti tim ljekovitim sredstvom.

Sazdani smo od praha zemaljskoga, izrasli smo i hranimo se iz prirode, no za razliku od nežive tvari Bog nam je udahnuo život. Čovjek je imao ogromnu mogućnost izbora djelovanja, ali mu bijaše zabranjeno zadirati u spoznaju dobra i zla. Zavodnik, sotona, đavao ušuljao se u ljudsku osobnost i razgovarajući s osjećajima počeo je izvrtati stvarnost. Tako i danas, napadnuta nam je najprije žudnja, pomuti nam se razum, zlo se učini kao dobro i počinimo grijeh.

Put odvraćanja od grijeha je Božji sin Isus Krist koji je nadvladavši kušnje pobijedio zlo i time postao nama uzor. Kušnja kruha predstavlja žudnju na materijalnoj razini, tjelesni smo ali valja nam paziti da svoje potrebe zadovoljavamo u skladu s riječju Božjom. Baciti se s vrha hrama s vjerom da si Božje dijete, predstavlja kušnju suprotnu materijalizmu tj. preuzetno shvaćanje da će nas Bog zaštititi pa i kad ne poštujemo prirodne procese.

Treća kušnja prestavlja socijalnu razinu ljuskog bića. U nama postoji težnja da budemo prvi, glavni, važniji od drugih te da vladamo njima. Klanjamo se lažnim božanstvima, bogatstvu, bogatašima, moćnicima, silnicima i nebrojenim idolima kako bismo zadobili njihovu naklonost. Isus je odbio ovu vrstu kušnje pred sotonom u pustinji, propovijedao je da trebamo služiti, a ne željeti da budemo vlast kako bi nam drugi služili, i na kraju svog života zbog toga je podnio križ, muku i smrt.

Biblija     Bosna Srebrena     Franjevačka teologija     Novicijat Bosne Srebrene     Vrhbosanska nadbiskupija     Bitno

Kontakt

Vrhbosanska nadbiskupija
Rkt. župni ured "Sv. Josip"
76296 Gornja Dubica
Bosna i Hercegovina

tel/fax: +38731/765-117
e-mail: zupagornjadubica@gmail.com 

 

Primajte obavijesti

Upišite e-mail kako biste primali zadnje vijesti objavljenje na ovoj stranici.