Sadržaj izdvojen po datumu: Rujan 2016

Nedjeljna misao

26. nedjelja kroz godinu

Kada vidimo bijednika pomislimo obično: „teško njemu“. Vidjevši bogataša kažemo: „blago njemu“. Tako su i Isusovi suvremenici gledali na život smatrajući da siromaštvo nema smisla. Vjerovali su kako treba biti čvrsto oslonjen na ovozemaljsko jer je onostranost neizvijesna. Stoga svim silama treba se zalagati za ono što je sigurno – imanje, užici i zemaljska sreća.

Na početku jeseni liturgija nas podsjeća u jesen naših života da postoji vječni život. Evanđelje nas poučava kroz usporedbu o velikom bogatašu i izrazitom bolesnom siromahu kako zemaljska sigurnost ne garantira kvalitetan vječni život. Kad putujemo kroz povijest ili geografski u drugu zemlju, znamo da valuta naše zemlje u drugima uopće nema važnost. Tako bismo trebali držati na pameti da ćemo nakon smrti vječni život platiti drukčijom monetom koja se zove dobrota, pravednost ili solidarnost!

Krist podcrtava da postoji život poslije smrti. Ovu istinu možemo odbaciti i ako ne vjerujemo činimo to na vlastitu odgovornost. Jer, kako Božji sin kaže na završetku priče, ako netko ne vjeruje tradiciji, Bibliji ili prorocima; neće vjerovati sve i kad bi mrtvi ustali i govorili. Neće vjerovati zbog tvrdoće svog srca, sebičnosti duše i oholosti uma. Novovjekovni njemački mislilac Kant tvrdi da postoji onostrani svijet u kojem se poravnava ova očigledna zemaljska nepravednost.

Stoga, potrudimo se izdržati kušnje siromaštva, odbačenosti i patnji. Ustrajmo na putu dobra kako bismo položili ispit zrelosti za život u prostorima vječnih pravednika. Naš narod kaže: ničija nije do zore dogorjela, stvari se začas promijenu, bogataš i siromah čak i na ovom svijetu lako zamijenu mjesta. Ako smo u nekoj stvari siromašni iz ljubavi prema Bogu pretrpimo, ako pak bogati solidarizirajmo se. U svakom slučaju budimo skromni jedni prema drugima i prema riječi Božjoj!

 20160915 170128

 Proslava Žalosne Gospe u Gornjoj Dubici

Klikom na sliku pogledajte kako je izgledala proslava Žalosne Gospe na sam dan, 15. rujna.

Nedjeljna misao

(uz 25. Nedjelju kroz godinu)

Bog i bogatstvo, slične su riječi koje u našem jeziku imaju zajednički korijen. Bog daje bogatstvo i bogatstvo je u Bogu, sve što imamo ili jesmo dar je od Boga. Po rođenju smo dobili zadane tjelesne karakteristike i životno okružje od kojih uvelike proizlazi naša narav. Evanđelje nas potiče da uvažimo ove datosti i konačno oblikujemo svoju osobnost snalažljivim postupanjem u životu. Osim što smo od Gospodina primili različite sposobnosti, imamo i mnoštvo ograničenja, nedostataka i mana. Ovi nisu zapreka na putu vječnog spasenja, nego naprotiv okvir u kakvom trebamo djelovati. Samo je Bog bogat, savršen, bez mane; svi mi koji smo stvorenja trebamo biti svjesni svojih ograničenja. No, unatoč njima pozvani smo potražiti put prema vlastitom samoostvarenju, sreći, Bogu.

Primjer 1. Dva dječaka, vršnjaka, iz istog sokaka. Prvi snažan i uvijek glavni među drugovima, mnogo je vremena potrošio u igri, zabavi i nestašlucima. Drugi slabašan i povučen, okrenuo se knjigama, školi i profesionalnom usavršavanju. Unatoč slabijim predispozicijama pretekao je druga. Nedostaci su mu bili povod da u sebi razvije drukčije sposobnosti. Snašao se i uspio!

Primjer 2. Dvije žene-nerotkinje zajedno su prolazile terapije, jer bijahu nesretne što nemaju djecu. Jedna od njih sve je nade položila u liječnike, iscrpila se i zatvorila u sebe očajna što nije ostvarila cilj kako si je zamislila. Druga je u crkvi otkrila kako ima mnogo napušene djece bez roditelja u svijetu. Pomagala ih, radila za njih, ponekad posjećivala i na koncu ostvarila veću sreću nego rodilje.

Primjer 3. Mladić neki nije volio teške fizičke poslove, maštao je o putovanju oko svijeta. Smatrali su ga nerazumnim ljenjivcem, ismijavali jer je bio siromašan. No, on se trgnuo, radio na tržnici gdje je susretao ljude iz svih krajeva. Kasnije se zaposlio kao vozač, obišao čitavu državu. Konačno je postao i moreplovac, te radeći na brodu obišao čitav svijet.

Poštovani, mnogo smo od Boga primili, i mnogo toga nam nedostaje. Snalažljivo postupimo i darovima nadomjestimo nedostatke!

 20160908 143032

 U organizaciji Treceg franjevackog reda 40 zupljana je posjetilo Vitez, sveto brdo Kalvariju i bivseg zupnika fra Velimira u povodu starog patrona Male Gospe.

Klikom na sliku možete vidjeti galeriju

Nedjeljna misao

24. nedjelja kroz godinu

Traži se slobodan, sposoban i kreativan radnik, otvoren za nova iskustva, učenje i suradnju – čitamo u poslovnim oglasima današnjice. Upravo takve vrednote promovira Isus kroz parabole današnjeg evanđelja. Mnogi su propovjednici govorili o Bogu koji je pravednost, istina i dobrota; sve to jest a Krist nadodaje da je Bog-Otac uz to i milosrdan. Spreman nam je oprostiti ukoliko se pokajemo za svoje pogreške što je izraženo kroz metaforu o izgubljenoj ovci, novčiću i sinu, i poziva na radovanje zbog obraćenja.

Mnoge književne pripovijesti građene su na paradigmi o izgubljenom sinu koji se vratio milosrdnom ocu, i starijem sinu koji je ostao u očevoj kući a nikad nije izgradio prisnost s ocem. Očigledno je da je važna stvar znati se služiti darovanom slobodom, jer nismo roboti ni robovi, nego djeca milosrdnog Boga-Oca. Životna je to drama koja se prepričava u mnogim romanima, prikazana je na mnogim filmovima, a odraz je realnosti koja se odvija u raznim oblicima. Bez slobode mišljenja, govorenja i činjenja nema radosti, kreativnosti ni napretka u životu pojedinca i društva.

Kvaliteta je to koja stoji na vrhu hijerarhije vrednota naše zapadnoeuropske uljudbe a proizlazi iz ove Isusove usporedbe  i koja nas čini radosnijima, a naše društvo poželjno za život i drugim civilizacijama. Moderna psihoanaliza uočava važnost slike autoriteta još od ranog djetinjstva. Kao što malo dijete pristupa zemaljskom ocu zbog straha od okolnog svijeta i koristi za vlastitu egzistenciju, tako i odrasli vjernik pristupa Bogu jer se plaši svijeta ili želi izmoliti za sebe neku duhovnu korist. Zreo vjernik je poput odrasle osobe koja pristupa roditelju iz poštovanja, svjesno i slobodno.

Zatvori su institucije u kojima se preodgajaju osobe koje u teškoj stvari narušavaju javni mir i ugrožavaju elementarnu slobodu drugih ljudi. Jer, moja sloboda biva relativizirana kad se susretne sa slobodom drugoga čovjeka. Na početku nove školske godine valja nam posvijestiti kako se u odgoju trebamo zalagati za ispravno poimanje slobode, razvijati kod mladih poduzetnost i kreativnost. Uvoditi ih u svijet novih iskustava, poticati ih da budu samostalni, i milosrdni jedni prema drugima, jer sve to uči nas Božji sin po evanđelju današnje nedjelje.

Nedjeljno razmišljanje  23. nedjelja kroz godinu

 

Isusov nauk neprestano nas poziva na poštovanje bližnjih, pa je nezahvalno razmatrati njegov poziv iz evanđelja „mrziti oca, majku, ženu, djecu, pa i sam svoj život“. Teolozi se slažu kako je riječ o kontekstualnom govoru kako treba staviti iznad svega ljubav prema Nebeskom ocu.

Bilo je pokušaja, ali je nemoguće financijski izračunat vrijednost jednog života, ekonomska ulaganja roditelja za odgoj i odrastanje njihovog djeteta. Neizmjerna je žrtva koju su podnijeli ljudi treće dobi za svoje potomke, djecu i unučad. Svjedoci smo kako su oni ujedno najugroženija skupina ljudi kod nas, jer doživljavaju da su napušteni.  Trpe posljedice poziva svoje djece da služe Nebeskom ocu i afirmiraju vlastitu egzistenciju.

Starost nije poželjna danas, ljude treće dobi se marginalizira, a oni postaju većina našega društva. Nekad se cijenilo iskustvo života i mudrost starih ljudi, bili su uključeni u zajednicu. Danas svi traže mlade radnike, mediji nameću mišljenje da je nepoželjno biti slab, bolnice su izdvojena institucija, starački domovi preskupi. Pozvani smo stoga promisliti što je to treća dob, kako je provoditi, pripremiti se za biti objekt Kristovog poziva „mrziti svog oca i majku“. Jer, evanđeoska pouka kroz usporedbu upozorava da trebamo planirati, programirati biti proračunati.

Starost je idealno doba za obraćenje, kad imamo vremena i mudrosti da trezveno promislimo o svom biću. Stoga ljudi treće dobi trebaju konačno učiniti nešto za sebe, za što ranije nisu imali vremena ili pameti. Njihova molitva, meditacija i ispravan odnos prema Bogu tako mogu biti od koristi sredini u kojoj se nalaze, obitelji i djeci koja ih „mrze“. Mogu biti regulatorona komponenta u međuljudskim odnosima i nenasilni savjetnici, njihova prisutnost naprosto prisiljava na red u kući. Oni su čuvari tradicije, amortizatori naglih pomodnih promjena, koje mogu uništiti ljude ako se nekontrolirano primjenjuju.

Stoga je uvijek poželjno u kući imati djeda i baku koji će smirivati situaciju i zrelo procjenjivati svaki neočekivani događaj. Oni će nenametljivo i lijepo prepričati svojoj sad već odrasloj djeci skrivenu obiteljsku tajnu koja je utjecala na njihovo odrastanje. Glavna im je dužnost da brinu za svoje tjelesno i obiteljsko duhovno zdravlje, ili ono što je od toga preostalo. Pomoći će i druge ljude treće dobi, onoliko koliko imaju snage za to, i svakako će prekinuti stare konflikte. Krajnje je to vrijeme da se pomire sa sobom i Bogom, te spremno dočekaju lijepu kršćansku smrt. Jer, Isusov govor završava: „tko se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik“.

Biblija     Bosna Srebrena     Franjevačka teologija     Novicijat Bosne Srebrene     Vrhbosanska nadbiskupija     Bitno

Kontakt

Vrhbosanska nadbiskupija
Rkt. župni ured "Sv. Josip"
76296 Gornja Dubica
Bosna i Hercegovina

tel/fax: +38731/765-117
e-mail: zupagornjadubica@gmail.com 

 

Primajte obavijesti

Upišite e-mail kako biste primali zadnje vijesti objavljenje na ovoj stranici.