11 Tra 2014

Kako su ljubavni romani umalo uništili moj brak

Ljubavni romaniAko je suditi po hrvatskim i svjetskim top ljestvicama čitanosti, u posljednje vrijeme zavladala je prava pomama za ljubavnim romanima, posebice onima s eksplicitnim opisima spolnog čina. Stoga smo se odlučili prevesti i objaviti iskreno i otvoreno svjedočanstvo Kristin Bird koja iz vlastita iskustva iznosi opasnosti koje čitanje takve literature nosi sa sobom.

Svi koji me makar i površno poznaju znaju da volim čitati. Moja je prva riječ bila ˝knjiga˝ i kuda god pođem, nosim sa sobom knjigu. No, ljudi se ne iznenade kad otkriju koliko čitam, nego kad shvate što čitam.

Diplomirala sam englesku književnost i moji su omiljeni pisci toliko klasični da su poznati samo po inicijalima ili prezimenima: Dante, Milton, C.S. Lewis, J.R.R. Tolkien i Shakespeare. No, postojala je i neuglednija strana mojih čitalačkih navika: autori čije se knjige, umjesto na policama fakultetskih knjižara, mogu naći prije blagajne u trgovinama prehrambenim artiklima. Autori koji se baš i ne bi mogli svrstati u klasični književni kanon: Nora Roberts, Stephanie Laurens, Jude Devereaux i Johanna Lindsey.

Da, istina je – imam povijest nezasitnog čitanja ljubavnih romana. Jeftinih ljubavnih romana. Znate ih već: s koricama koje prikazuju oskudno odjevenu damu i grčkog boga koji joj polako skida haljinu s ramena. U jednom sam trenutku imala dva regala s knjigama (ne dvije police knjiga, nego dva regala) prepuna ljubavnih romana.

Prvi put kad sam se navukla na ljubavne romane u srednjoj školi, voljela sam ih jer su bili laki i brzi za pročitati – zgodna promjena u odnosu na Chaucera, Stepehena Cranea i Mary Shelley čija sam djela pročešljavala na studiju. Nažalost, kao što se to dogodi većini ljudi s pomalo kompulzivnom osobnošću, stvar se otela kontroli i ono što je počelo kao umjereno uživanje, postalo je opsesivna navika.

Moj bi vam muž rekao da nije bio problem u tome što sam čitala, već u načinu na koji sam to činila – kompulzivno, non-stop – i bio bi djelomice u pravu. Imam tendenciju kompulzivno pročitati cijeli roman u jednom mahu i zanemarivati sve ostalo uključujući svoje potrebe (hranjenje, spavanje itd.) i potrebe svoje obitelji. Ali, moj muž nije znao da su ti ljubavni romani zapravo uzrok većeg problema.

Pretpostavljam da nisam trebala biti iznenađena, jer u konačnici ono ste što čitate, a ono što sam ja čitala postavilo je neka poprilično nerealna očekivanja o tome kako bi prava ljubav trebala izgledati.

Okrivimo muškarce

Glavni muški junaci u ovim knjigama su sve ono što muškarac treba biti. To ne znači da su savršeni: obično tu postoji neka prljava prošlost ili neki emocionalni (ili fizički) ožiljci – ipak želimo da ti junaci budu vjerodostojni! Redovito postoji mana i u njihovu odnosu s glavnom junakinjom: prezahtjevni su, previše naređuju, grubi su itd. I onda: PAF! Zaljube se i odjednom se taj muškarac trsi da promijeni sve negativne karakteristike svoje osobnosti kako bi ugodio svojoj ljubljenoj.

Ako je ranije bio previše dominantan, sad odjednom pokušava ˝olabaviti uzdu˝ i dopustiti njoj da malo bude kraljica. Ako je ranije bio radoholičar, sad se trudi provoditi manje vremena na poslu, a više sa svojom damom. Ako je ranije mrzio i samu pomisao na obitelj, sad pokušava ponovno uspostaviti prekinute obiteljske veze.

Shvatili ste poantu.

Nema ništa inherentno pogrešno u tim muškarcima i doista su napredovali od ljubavnih romana iz 70-ih i 80-ih gdje bi muškarac najprije oteo i silovao ženu i tek potom nekako osvojio srce te svoje pasivne, nevine dame.

Problem je u tome što kad pobjegnem u svijet gdje se muškarac neprestance trudi dokazati svoju ljubav tako što se trudi promijeniti, to završi tako da pogledam svog muža i pitam se zašto on nije tako fleksibilan. Odjednom se moja bezuvjetna ljubav i prihvaćanje njega kao čovjeka stvorenog na sliku Božju polako pretvara u nezadovoljstvo što on nije čovjek kakvog sam ja zamislila uspoređujući ga s likom iz romana.

Ove promjene u razmišljanju bile su postepene i trebalo mi je zaista puno vremena da ih uopće primijetim, ali postojale su. Svaki put kad bih završila s čitanjem ljubavnog romana, bila bih mrvicu iživcirana svojim mužem – čak iako nije učinio ništa pogrešno. Uhvatila bih se kako razmišljam o tome što bih voljela da bude ili da radi umjesto da cijenim stvari koje radi i osobu kakva jest.

I tako sam odustala od ljubavnih romana – ili ih barem jako, jako smanjila – kako bih mogla naučiti cijeniti svog supruga kakav već jest, umjesto da priželjkujem (čak i podsvjesno) da bude više kao muškarci o kojima sam čitala u ljubavnim romanima.

Ta nerealna očekivanja slijedila su me i u spavaću sobu…

Moj drugi ogromni problem s ljubavnim romanima – i jedan od razloga zašto sam ih prestala čitati – nerealna su očekivanja koja postavljaju u vezi seksa.

Pričajmo o seksu, dušo

Neću ulaziti u teološku poduku o tome kako ti ljubavni romani ne podržavaju naše katoličko poimanje seksa kao sakramentalnog iskustva milosti koje odražava i oponaša božansku ljubav Presvetog Trojstva, izraženu u kontekstu braka kad je slobodna, potpuna, plodna i vjerna.

Ne, moja velika zamjerka seksu u tim romanima nije to što se on odvija izvan braka i uz čestu upotrebu kontracepcije. Moja je zamjerka u tome što čim se glavni junak zaljubi u svoju damu, seks postaje nevjerojatno nerealan.

Odjednom, imaju maratone u krevetu s višestrukim orgazmima na svakoj strani i bez ijednog pitanja o fizičkim potrebama (hrana, tuširanje, san) ili bar o izdržljivosti. Muškarac nikad, ali nikad neće ni pomisliti da dosegne svoj vrhunac prije nego što ga ona dosegne – bar dva ili tri puta – a ona nikad, ali nikad neće pomisliti na to da ga odbije ako on pokaže zanimanje.

Ne zaboravimo onaj trenutak

Ženski vrhunac (koji se, da ponovim, događa dva ili tri puta svaki put) opisan je jednom od sljedećih fraza:

vrtoglava eksplozija osjećaja
erupcija blistavih valova
mahnita eksplozija prekrasnih osjećaja
pomama simultanih eksplozija
veličanstveni valovi sjaja
jahanje na valovima pomame
valovi ushićenja

Najozbiljnije, ovo su doslovni citati iz nekolicine ljubavnih romana koji mi još leže unaokolo. Znam da su ti autori vješti s riječima i da vjerojatno imaju cijele leksikone posvećene samo scenama seksa u ljubavnim romanima, ali sve je to pomalo smiješno. Ti muškarci i žene doslovce doživljavaju vatromete – i to svaki put – više puta.

A da ne spominjem stanje zadovoljstva nakon seksa. U tim romanima parovi provode neko vrijeme nakon seksa uživajući u tome kako je odlično bilo, ostajući intimno povezani tijekom noći i zatim jedan od partnera zaspe na drugom dok drugi (odaberite sami):

A. miluje obraz ili lice drugoga
B. gleda je/ga kako spava
C. sluša njegove/njene otkucaje srca,

uvijek razmišljajući koliko voli onog drugog. Nitko nikad ništa ne posprema. Nitko ne proizvodi nijednu vrstu neugodnih tjelesnih zvukova (čak ni ne hrče osim ˝slabašno˝ pa samim time i ˝slatko˝). Nikome nije vruće i ne okreće se na drugu stranu jer su mu leđa mokra od znoja. Nitko ne razgovara o tome tko će sutradan pokupiti djecu iz škole ili tko će ići u kupovinu. Sve sama slatkasta ljubavna šaputanja – cijelo vrijeme.

Neću sad ulaziti u osobne detalje svog seksualnog života (moj bi me muž ubio, a i to jednostavno nije vaša stvar), ali mislim da bih trebala objasniti svim ženama da nerealna očekivanja koja kod vas stvaraju ti prizori seksa imaju pogubne učinke na vaš brak – ili na vaš budući brak ako još niste udane. Isto tvrde i psiholozi i znanstvenici.

Propuštate bitno

Seks u braku nije uvijek sličan ˝veličanstvenim valovima sjaja˝ ili ˝valovima ushićenja˝, ali kad je slobodan, potpun, plodan i vjeran, takav je seks nešto puno više – on je doživljaj milosti.

Seks je stvorio Bog što znači da nije samo dobar – on je i svet.

To je ono što ljubavnim romanima nedostaje – svetost seksa. To je ono što je meni nedostajalo kad sam čitala te romane i pitala se zašto se moje iskustvo ponekad nije uklapalo u njih.

Vidite, brak i seks su tu od samog početka. Otkad je Bog pogledao Adama i rekao: ˝Nije dobro da čovjek bude sam. Načinit ću mu pomoć kao što je on.˝ (Pos 2:18), smisao je seksa bila u ljudima koji su stvoreni na sliku Boga koji je savršena ljubavna veza – Trojstvo osoba koje daju i primaju ljubav koja teče tako savršeno da su one Jedno. Kad je seks u našem braku slobodan, potpun, plodan i vjeran, doživljavamo milost oponašanja Božanske Ljubavi Presvetog Trojstva.

Milost vam je dovoljna

Ta milost vam ne pruža vatromete ili vrtoglave eksplozije osjećaja. Ne pruža vam harmonično zadovoljstvo nakon seksa da zurite jedno u drugo satima. Ne pruža vam treperenje srca, očiju, trbuha ili bilo kojeg drugog dijela tijela koji nema krila. Ali, ta milost pruža snagu i hrabrost za svakodnevni izbor da volimo i bivamo voljeni od našeg partnera.

˝Bez obzira na to koliko si dobro odgovarali ili koliko se voljeli, bez obzira na to koliko često vodili ljubav, bez obzira na to koliko kompatibilnima se činili, za dvoje ljudi nije jednostavno živjeti zajedno dan za danom, godinu za godinom sa svojim neizbježnim manama i osobnim nedostacima koji ih muče. Bez obzira na to koliko je par možda nesebičan, nije lako suočiti se s izgledima odgovornog roditeljstva sa svim žrtvama koje ono obuhvaća.

Ako postoji ijedan stadij života kojem je potrebna milost, to je brak.˝

Kad čitamo ljubavne romane i zakačimo se na likove, savršenstvo, vrtoglave osjećaje i fizičke doživljaje, možemo propustiti nevjerojatne nadnaravne darove koji su nam pred nosom.

Zato sam prestala čitati ljubavne romane – ne toliko zato što su postavljali nerealna očekivanja o ljubavi ili zato što sam željela da moj muž izgleda kao muškarci naslikani na koricama tih romana, nego zato što svaki put kad bih pobjegla u taj svijet ljubavnih romana, propuštala sam milosti i užitke koji su mi bili pred nosom. Ocjenjivala sam stanje svog braka na temelju izmišljenih, sebičnih kriterija, nakon kojih bih se osjećala razočaranom, frustriranom i sve više i više okrenutom sebi.

Još uvijek ponekad pročitam ljubavni roman, ali samo jednom ili dvaput godišnje. No, sad kad ih počnem čitati, kažem si da tražim jednu stvar: možda neku scenu ili karakternu osobinu ili situaciju koja će me dovesti do toga da malo više volim i cijenim svog muža. I, još važnije: trudim se čitati publicistiku koja mi pomaže da ispravno razmišljam o svom braku.

Kristin Bird

Prijevod: L.Ć. / Bitno.net

Više u ovoj kategoriji: Ljubav ili seks »

Biblija     Bosna Srebrena     Franjevačka teologija     Novicijat Bosne Srebrene     Vrhbosanska nadbiskupija     Bitno

Kontakt

Vrhbosanska nadbiskupija
Rkt. župni ured "Sv. Josip"
76296 Gornja Dubica
Bosna i Hercegovina

tel/fax: +38731/765-117
e-mail: zupagornjadubica@gmail.com 

 

Primajte obavijesti

Upišite e-mail kako biste primali zadnje vijesti objavljenje na ovoj stranici.