09 Tra 2017

Nedjeljna misao

Cvjetna nedjelja

 

U Velikom tjednu dogodile su se važne stvari za našu religiju i za nas osobno. Isus je na svečan način ušao u glavni grad Jeruzalem uz poklike hvale svog naroda. Potom se dogodio obrat: njegovo stradanje, razočaranje sljedbenika i opet - vijest o uskrsnuću. Metafora je to našeg vlastitog stradanja koje ćemo proći kako bismo doživjeli duhovno spasenje. Promatramo uzroke stradanja Isusa Krista iz različitih aspekata!

Njegova domovina je bila dio globalnog svijeta dobro uređenog po sistemu moćnog Rimskog carstva. Isusovi sunarodnjaci očekivali su Božjeg poslanika koji će ih otkupiti od kriza ovog svijeta i ispostavilo se da su bili puni predrasuda. Ponajprije su očekivali političko spasenje pa iščekivahu Mesiju koji će donijeti državno oslobođenje. Krist se sukobio sa saducejima koji su se uzdali u svoja bogatstva, pa su spasenje htjeli ostvariti  na ovome svijetu. Nije pristao niti uz esene koji su bježali od svijeta u pustinju negirajući važnost imanja. Zelote je razočarao jer su planirali vojno oslobođenje od okupatora. Često se sukobljavao s farizejima koji su stari zakon opsluživali tek izvanjski, formalistički, licemjerno.

Doveli su ga pred religiozne prvake koji su ga osudili kao čovjeka koji se pravi Božjim sinom. Nisu mogli prihvatiti da je svaki čovjek dijete Božje. Rimski namjesnik na njemu nije našao krivicu ali je dopustio njegovo razapinjanje kako bi naprijeko riješili bunu u narodu. Bio im je važniji njihov interes neshvaćajući da stradanjem jednog pravednog čovjeka stradava čitav svijet. Tako su se religiozni i politički autoriteti sjedinili da smaknu Pravednika premda su bili međusobno zavađeni. Učinili su to manipulacijom Božjeg i državnog zakona, manipulacijom javnim mnijenjem, narodom koji je klicao Gospodinu a onda aklamacijom tražio da ga razapnu.

U svemu tome svoje mjesto su našli vojnici, trgovci pa i sami Isusovi sljedbenici. Kakvo je bilo Judino očekivanje naspram Krista i zašto ga je na kraju izdao možemo samo nagađati. Neshvatljivo je i Petrovo zatajenje premda je bio svjedokom njegovih čudesa, pravednosti i istinoljubivosti. Samo majke koje su izgubile dijete mogu donekle razumjeti kako se osjećala Gospa kad je u krilo primila tijelo mrtvoga sina za kojeg joj je navješteno da će biti spasitelj naroda. Ukratko, u stradanju Isusa Nazarećanina odvijala se teška životna drama koju proživljavamo kroz gledanje različitih likova. I proživljavajući doživljavamo olakšanje za naša moguća stradanja, ponižavanja i žalovanja.

Duhovna poruka Isusovog stradanja koje je došlo kao posljedica krivih optužbi jest da budemo oprezni pri prosuđivanju tuđih života, postupaka i stanja. Naše procjene su uvijek ograničene, skučene i pogrešne. Unesimo više razumijevanja jednih prema dugima, jer u protivnom ponovno će se dogoditi osuda Boga prisutnog u duši svakog njegovog djeteta. Istodobno, budimo više spremni prihvaćati na sebe krive osude i ne oslanjajmo se na hvale izgovorene ljudskim ustima!

Biblija     Bosna Srebrena     Franjevačka teologija     Novicijat Bosne Srebrene     Vrhbosanska nadbiskupija     Bitno

Kontakt

Vrhbosanska nadbiskupija
Rkt. župni ured "Sv. Josip"
76296 Gornja Dubica
Bosna i Hercegovina

tel/fax: +38731/765-117
e-mail: zupagornjadubica@gmail.com 

 

Primajte obavijesti

Upišite e-mail kako biste primali zadnje vijesti objavljenje na ovoj stranici.