Sadržaj izdvojen po datumu: Prosinac 2016

Nedjeljno razmatranje  

 Sveta obitelj

 

Božić je blagdan obitelji. Bog je došao u naš svijet, utjelovio se, postao čovjekom u obitelji. Svaki čovjek pred Bogom stoji i odgovara kao pojedinac. Ipak, od početka do konca života mnoge stvari koje nas određuju događaju se u obitelji. Osnovna stanica svakog društva je obitelj.

Zajednica je to koja je utemeljena na ljubavi između dvije osobe. U obitelji se najlakše i najcjelovitije prakticira konačna Kristova zapovijed o poštovanju bližnjih. Obitelj kao institucija naročito je važna u našem podneblju gdje ostale društvene strukture nisu izgrađene, stabilne i funkcionalne.

Krize: gospodarske, financijske, zdravstvene, emocionalne;  neizbježn su u svačijem životu. Sve one lakše se nadilaze u povezanosti s drugim članovima obitelji različite, dobi, spola ili profesije. Makar različiti ujedinju je ih međusobno poštovanje, razumijevanje i zajednička vizija egzistencije.

Svi mi smo u obitelji primili prve pouke svjesnog i nesvjesnog ponašanja. Pouzdanje, snagu, duševno i tjelesno zdravlje razvili su nam se u obiteljima. Naše obitelji sada su ranjene, okrnjene zbog ekonomskih stresova, ratova, migracija. Ali još uvijek imamo osjećaj povezanosti i poštovanjima prema starcima, očevima, majkama, braći, sestrama i djeci.

Sveta obitelj nam je inspiracija i iz nje crpimo snagu za život i milosrđe Božje. To je bila po mnogo čemu atipična obitelj, premda sveti proživljavali su brojne kušnje. Marija je začela Božjeg sina, Josip se brinuo za „tuđe dijete“, Isus je rođen u štali, morali su u izbjeglištvo. Bili su siromašni, mnogo su radili, žrtvovali se jedni za druge, naročito za Malog Isusa.

U svetoj obitelji je rođen, rastao i odgajan Božji sin. Poruka Božića je među ostalim da Bog na ovaj svijet dolazi preko obitelji. Učinimo da naše obitelji budu mjesto gdje Mali Bog može biti zaštićen do one mjere kad će ojačati i spasiti svijet!

Nedjeljna misao    Božić

Tata je u kući, mama je u kući, braco i seka su u kući i svi se smijemo! Tako je Božić opisala jedna djevojčica vrtićkog uzrasta. Božić je dan kad se slavi rođenje Isusa Krista premda se ne zna točan datum njegova rođenja. Tog dana od drevnih vremena ljudi su se okupljali i slavili pobjedu svjetla nad prevladavajućom tamom. Čini se da je i naše doba obuzeto tamom svakovrsnih kriza i žudimo za Božjom prisutnošću u svijetu. Bog koji je onostran  dolazi u naš svijet, Bog koji je čista duhovnost postaje tjelesan, Bog koji je beskrajan postaje maleni Božić

Bog se učovječio, postao je poput nas, kako bi nas poučio svojim životom da nađemo smisao svog postojanja. Kao i svatko od nas Bog je bio maleno dijete, ali za razliku od nas rođen je na tužnom, ružnom i siromašnom mjestu. Tako, nitko od nas nema pravo pred Bogom negodovati na svoje porijeklo, uvjete u kojima smo rođeni. Marija je na svijet donijela božansko dijete u odbačenosti tako da ni jedna osoba ne smije negodovati pred Bogom jer je od drugih prezren. Sveti Josip je skrbio za sina koji nije njegov, tako da se nitko ne može pred Bogom oprati odgovornosti za tuđu djecu, jer oni su djeca Božja.

Na taj način slavimo radosni blagdan sa željom da se rodi u našim srcima i našoj sredini uvijek iznova, jer iz godine u godinu nove su životne okolnosti, mi se mijenjamo i hoćemo da rođeni Bog raste u nama. Poruka božićnih blagdana je da nam Bog dolazi kao malen i teško prepoznatljiv, pohodili su ga tek priprosti ljudi kao što su pastiri i mudraci koji su darovali Malo Dijete. Potrebno je imati skromnu dušu pastira i pamet mudraca kako bi smo prepoznali vrijeme, mjesto i način Božjeg dolaska na naš svijet. Bog koji se rađa u ovom Božiću dao vam svoj mir i rastao među vama kako bi vam otkrio puninu svoje milosti!

Nedjeljna misao

4. adventska nedjelja

Vrijeme pred Božić kalendarski je period najduže noći, razdoblje je prevlasti tame, iščekivanja svjetla, metaforički i doslovno. Zbog studeni i mraka mnogo vremena provodimo u zatvorenom prostoru, susrećemo se sami sa sobom, pospani smo, i sanjamo.

Liturgijska čitanja govore o događanjima koja su idejno i kronološki predhodila Božiću.  Evanđelje izvještava o jednom spasonosnom snu. Sveti Josip razložno bijaše povrijeđen zbog trudnoće svoje zaručnice. Božji glasnik, anđeo, u snu mu se objavljuje i ohrabruje ga da se ne boji Mariju uzeti za svoju ženu. Jer, dijete što će biti rođeno od Boga je i biti će svijeta spasitelj.

Snovi su prevažni u našim životima, a odveć ih zanemarujemo. Na nekoliko mjesta u biblijskoj povijesti rješavaju se životne dileme uz pomoć snova. Drevni i fundamentalni mislilac Platon izjednačio je snove sa spoznajnim postupcima. Moderna psihoanaliza daje važno mjesto snovima kao samospoznaji. Snovi otkrivaju duboke i nerijetko potisnute želje, strahove, duševne opterećenosti.

Narodna poslovica formulira to izrekom: Što je babi milo, to joj se i snilo. Općenito u književnosti,uz pojam sna veže se ideja, misao, čežnja. Poznata je uzrečica, iz poznatog govora, poznatog protestantskog svećenika, borca za crnačka prava u Americi, Martina Luthera Kinga: I have a dream! Pedagogija predviđa koje bi to zanimanje bilo prikladno za jedno dijete na temelju njegovih snova.

Sanjamo dakle ne samo spavajući, nego i dok smo budni, i tad snove nazivamo maštom. Maštaju ne samo djeca nego i odrasli ljudi i pri tome kombiniraju, planiraju ili jednostavno bježe od neželjene okrutne realnosti. Stoga, dok sanjamo božićni san, ne zanemarimo vlastite snove koji predočavaju naše iskonske želje. U njima nam Bog progovara, po njima se Bog u nama rađa, snagom snova i mi svijetu možemo donijeti spasenje.

Nedjeljna misao

3. adventska nedjelja

Pravednost je važno svojstvo koje vežemo uz Boga. Ali pravednost Božja drukčija je no što mi ljudi zamišljamo. Ona nije hladna, proračunata i okrutna nego je skopčana s milosrđem. Kao djeca Božja mogli bismo biti ljubomorni kad se nekomu oprosti. Mi se pak radujemo što je Bog-Otac milosrdan prema drugima. Jer, osjećamo i znamo jednako tako oprašta i nama pogreške.

Čovjek po naravi teži pravdi. Zakonom određuje što se smije ili mora činiti. No zakon koji ne prepoznaje ljudsko lice je nepravedan. Propisi ne pokrivaju svu širinu i kompliciranost života. Bog milosrdni otac uvažava situaciju, okolnosti i pojedinačne potrebe. On sudi ljubezno poput roditelja koji blago kažnjavaju dijete.

Evanđelje predočuje dva velika proroka: posljednjeg starozavjetnog i prvog novozavjetnog, Ivana Krstitelja i Isusa Krista. Ivan, veliki pravednik Božji, omiljen u narodu, utamničen je. Završio je svoju djelatnost pripravljanja puta Mesiji, pokorničkim životom spaja staro i novozavjetno doba.  Isus je prorok nad prorocima, nastavlja Ivanovu djelatnost, ali ne živi strogo pokornički i navješćuje drukčiju pravednost. Zbog toga se nerijetko o njega sablažnjuju.

Krist veliča Krstitelja jer je pokornik, hvali ga kao najvećeg rođenog od žene,  i nadodaje najmanji u Kraljevstvu Božjem veći je od njega. Drugim riječima, činiti pravdu je minimum za ulazak u prostore vladavine Božje. Isus propovijeda ljubav, milosrđe i oproštenje što predstavlja božansku maksimu. Vršiti djela zakona je minimum a ljubavi vrhunac Kraljevstva nebeskog.

Obično mi prema drugima nastupamo prema principima zakona, a za sebe očekujemo milosrđe i razumijevanje.  Dopušteno nam je postiti, činiti pokoru, moliti se beskrajno dugo; ali svrha svih tih aktivnosti je da prihvatimo milosrđe i razvijemo ljubav Božju. Sveti Augutin je davno rekao: ljubi i čini što hoćeš!

Nedjeljna misao

2. adventska nedjelja

Iščekujući liturgijsku proslavu Božjeg dolaska na svijet, kroz tekst evanđelja živimo sa suvrmenicima Ivana Krstitelja, Isusovog preteče, i pitamo se: što znači biti u svijetu, što je čovjek i tko sam to ja?

Bog je postao čovjekom u tijelu, mi smo i materijalizirana bića, imamo tijelo, i tu činjenicu ne treba zapostavljati. Kršćanstvo nije isključivo duhovnjačka religija, Bog je i tjelesan, častimo njegovo tijelo u euharistiji, primamo ga u pričesti.

Svatko od nas ima biti svjestan svojih tjelesnih karakteristika, sposobnosti i ograničenja. Ali i toga da nismo isključivo materija poput kamena, imamo dušu, duhovnu dimenziju osobnost. Po njoj smo u stanju nadići tjelesna ograničenja i gledati na sebe objektivno kako nas vidi Bog. Ljudski duh nam pomaže živjeti u skladu s općim vrijednostima.

Nezgode su sastavnice našega života. No, pitanje je kako reagiramo na njihovu pojavu. Rješavamo li problem ili očitujemo negativne emocije. Spontane reakcije pokazuju kakvi smo u stvari. Matematički korijen negativnog broja je iracionalna vrijednost. Korijen našeg negativnog ponašanja je iracionalan, nesvjestan odnosno podsvjestan. Svaki put kad u sebi osjećam nešto negativno, znak je da trebam poraditi na svojoj neracionalnoj sferi. Korijen mog lošeg ponašanja je negativno iskustvo prošlosti.

Ivan Krstitelj propovijeda obraćenje kao pripravu puta Bogu u naša srca. Ali i podcrtava da dolazi Božji sin koji napunja ljudske duše Duhom Svetim. U nama, u našoj duši može se nastaniti Zao duh, a želimo biti ispunjeni Božjim Duhom Svetim. Knjiga proroka Izaije navješćuje da će s Kristom nastupiti vrijeme kad će vladati mir među narodima. Poslanica sv. Pavla poziva na poštovanje među vjernicima bez obzira na razlike.

Nedjeljna misao

1. adventska nedjelja

O Bogu možemo govoriti iz kozmičke perspektive kao čudesnog stvoritelja svemira, planeta i svih vidljivih stvari. Bogu se divimo promatrajući život u svijetu, oko nas i u nama, neobično ponašanje i opstojnost raznovrsnih bića. Bog je jamac moralnih načela s kojima se susrećemo pa o njemu govorimo s aspekta pravednosti, istine i dobrote. Konačno u novije doba o Bogu pričamo kroz smisao postojanja, svrhu ljudske egzistencije, samosvijesti o beskonačnosti našega jastva.

Duša je nematerijalni dio našeg bića po kojem stupamo u bliskost s vječnim, nepromjenjivim i neovisnim stvarnostima svijeta. Ona je princip života snagom koje upravljamo vlastito biće prema stvarima koje nas afirmiraju. Osjećamo što nam koristi, iskustvom i razumom to zaključujemo, voljom to prihvaćamo. Moderni mislioci utvrdili su kako volja nije toliko svjesna koliko nesvjesna, podsvjesna odnosno imaginarna.

Kao što vidimo tek čovjekovu vanjštinu a ono ispod kože nam je skriveno, kao što obađujemo površinu zemlje a Zemlja je puno dublja, i kao što biljka rađa plodovima ovisno o nevidljivim procesima u korjenu; tako su i naše misli, riječi i ponašanje tek odraz složenih procesa koji dolaze iz dubine duše. Općepoznato je i teško objašnjivo zašto netko voli slatka jela dok drugima prijaju gorka pića; jedan je otvoren prema drugim ljudima, a netko teško pokazuje osjećaje; nekima određeni poslovi teško padaju, a drugi ih s lakoćom obavljaju.

Utvrđeno je kako zaključujemo i činimo danas, ovisno o pozitivnim i negativnim iskustvima iz prošlosti. Frustracija je neostvarena želja, neispunjena žudnja duše. Teška frustracija izaziva traumu tj. duševnu ranu. Kompleks je skup duševnih trauma iz prošlosti koje određuju prirodu našeg ponašanja u sadašnjosti. U rođenju doživljavamo traumu odbačenosti iz udobnosti majčine utrobe zbog čega čitav život nosimo strah da nećemo biti prihvaćeni. U odrastanju se na nepravilan način zadovoljavaju naše želje, zbog čega se i mi nepravilno nosimo naspram želja drugih ljudi.

Jednostavo, dolaskom na svijet upadamo u mrežu nesavršenih relacija, zbog kojih smo i mi nedovoljno usavršeni, pa je vrijeme priprave Božjeg dolaska na Svijet, vrijeme Došašća, vrijeme promišljanja kakav je naš mikrosvijet u kojem smo došli.  U tom smislu možemo promatrati naputke iz evanđelja koja govore da dvojica ili dvije koji žive i rade zajedno neće jednako skončati, odnosno samo neki će biti uzeti, biti spašeni, pa smo pozvani da bdijemo nad stanjem naše duše.

Biblija     Bosna Srebrena     Franjevačka teologija     Novicijat Bosne Srebrene     Vrhbosanska nadbiskupija     Bitno

Kontakt

Vrhbosanska nadbiskupija
Rkt. župni ured "Sv. Josip"
76296 Gornja Dubica
Bosna i Hercegovina

tel/fax: +38731/765-117
e-mail: zupagornjadubica@gmail.com 

 

Primajte obavijesti

Upišite e-mail kako biste primali zadnje vijesti objavljenje na ovoj stranici.